Žiri

Sanja Bacharach Krištofić Dizajnerica vizualnih komunikacija

Sanja Bachrach Krištofić grafičkim se dizajnom bavi od 1980. godine, otkada na dizajnerskoj sceni djeluje u tandemu sa suprugom Marijom Krištofićem. Pod nazivom Bachrach & Krištofić, stvaraju se vizualni identiteti, omoti ploča, CD-ova, plakati i knjige, dok se u novije vrijeme ovaj dizajnersko-fotografski tandem bavi i koncepcijom i dizajnom postava izložbi. Zajedno su osnivali umjetničku udrugu Kultura umjetnosti koja radi na istraživanju, očuvanju i prezentaciji često zaboravljenih tema iz domaće povijesti dizajna.

Sami počeci djelovanja obilježeni su suradnjom sa Studentskim centrom u Zagrebu, za čiju su Galeriju  oblikovali časopis Akcent. Osamdesetih godina dizajneri su intenzivno surađivali s vodećim grupama novoga vala, poput Doriana Graya i Denis & Denis. Osim dugogodišnje suradnje s Jugotonom, koja se od devedesetih godina nastavila s Croatiom Records, Bachrach & Krištofić grafički su oblikovali kataloge i monografije u izdanju Galerije Klovićevi dvori i Muzeja suvremene umjetnosti. Osim završenog studija povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sanja Bachrach Krištofić diplomirala je i na Ženskim studijima 1998. godine u Zagrebu.

Zajedno sa suprugom, autorica je fotomonografije Bachrach & Krištofić. Dvostuka igra / Nothing else matters (2008.). U razdoblju od 1999. do 2003. godine, obnašala je dužnost predsjednice Sekcije za grafički dizajn ULUPUH-a, dok je od 2000. do 2003. bila njegova predsjednica. Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima se ističu Nagrada za primijenjenu fotografiju Photodays 2011., priznanje Diamond Award Music Festivala u kategoriji najbolje svjetske studijske rock fotografije u Antwerpenu 1989. godine, te prva nagrada i realizacija natječaja za vizualni identitet 20. salona mladih u Zagrebu 1988. godine. Godine 1984. kritičari časopisa Džuboks Rock proglasili su omote ploča bendova Dorian Gray i Denis & Denis, najuspješnijim dizajnerskim ostvarenjem.

U tandemu Bachrach & Krištofić nas je dvoje. Fotografijama smo htjeli izraziti različita stanja i ideje. Mario iza, a ja ispred objektiva − mogla sam biti bilo tko. Tada izmjena identiteta ili uloga nije bila samo za kameru, već dio svakodnevnice. Nosila sam muška odijela i kravate, intenzivno tamno se šminkala, nosila odjeću od tila i najlona. Na svoj smo način željeli reći da su sve te uloge, osobe, koje su dio nas – jednakovrijedne. Autoreferencijalnost upućuje na vlastitu situaciju, subjekt. Ova igra identitetima je bila oslobađajuća i zabavna, a postojala je svugdje oko nas.
Sanja Bachrach Krištofić

Cijeli intervju sa žiratoricom možete pronaći ovdje.